Poglavlje 6. Tko sam ja kad se spoznam?
U prethodna dva poglavlja, imali ste priliku pobliže upoznati Huanitu, susresti se s njezinim traumama, bolima i nedosanjanim željama. Isto bi se moglo napraviti i sa Salvadorom i možda jednom i hoću, možda će se ovih nekoliko poglavlja s vremenom pretvoriti u nešto više, no za sad ćemo ostati na razjašnjenju psiholoških procesa jednog glavnog lika.
Vratimo se na odnose.
Vratimo se na ljubav.
Prošlo je šest mjeseci od kad su se Huanita i Salvador sreli, onog čarobnog dana na njezinom ranču.
Njihov odnos s vremenom se mijenjao, što i ne mora biti tragično s obzirom na to da odnosi jesu kao živi organizam koji raste i razvija se s rastom i razvojem pojedinaca unutar tog odnosa, no taj razvoj može ići u različitim smjerovima.
Nakon što je Huanita prošla nekoliko situacija sa Salvadorom vezanih uz nemogućnost viđanja i njegovu sve češću odsutnost, s vremenom je razvijala sve intenzivnije reakcije na to.
Prvotno objašnjenje, da je on dobar dečko i da će se nekako uspjeti dogovoriti s obzirom na to da se jako vole, postajalo je sve mlakiji argument njoj samoj te je s vremenom počela imati veći fokus na Salvadorove loše strane nego li na one dobre. U principu je njoj bilo jasno da je orijentirani na posao, znala je kolika je odgovornost na njemu i da će jednog dana preuzeti cijelu firmu te da je ovo period prilagodbe, no kad bi došlo vrijeme da to razumijevanje upotrijebi u praksi, gotovo svaki puta bi zakazala.
Salvadoru uglavnom nije bilo jasno što se događa. Njihov odnos krenuo je lijepo i bajkovito, Huanita je bila drugačija od svih drugih cura koje su se lijepile za njega, imala je neku posebnu energiju, dječju zaigranost i naivnost te sposobnost da svaku situaciju sagleda s pozitivne strane.. no ponekad, ponekad je imala reakcije koje joj uopće nisu sličile. Imala je ispade ljubomore, iako joj on nikad nije dao povoda za to, imala je ispade histerije kad bi njemu upao posao umjesto njihovog dogovora te joj nikakvo objašnjenje nije bilo dovoljno dobro da bi shvatila. Kao da su u njoj postojale dvije ličnosti. I koliko god bi se trudio, Salvador to nije mogao shvatiti. U početku je njezina ponašanja opravdavao očekivanim nepovjerenjem jer su se kratko poznavali, pa joj treba više vremena da zadobije povjerenje.
I tad kad bi taman pomislio da mu vjeruje i da shvaća zašto mora ponekad otkazati njihova druženja, javila bi se ona nerazumijevajuća, optužujuća, osuđujuća, nesigurna Huanita koja bi se svoje boli rješavala tako da pokuša uništiti sve što je do sad stvoreno, samo da je nikad više to ne zaboli.
Bilo bi njoj žao nakon toga, itekako, i sama sa sobom je imala razgovore i dogovore u vezi toga što je primjereno ponašanje te bi uspjela uvidjeti na trenutke kako njezina reakcija možda nije bila najbolja moguća. No svaki puta, njihova svađa i nerazumijevanje ostavilo bi mali trag, malu mrlju na njihovom početno savršenom portretu ljubavi.
Zapetljali bi se u tu mrežu svađa sve češće, jer je Salvadoru s vremenom ponestajalo opravdanja za njezino ponašanje te je imao potrebu i sam se braniti i štititi svoje osjećaje.
Tako je on bivao sve manje muškarac koji je htio biti u vezi i sve manje mu se sviđala ideja bivanja u vezi. Za Huanitu je mislio da je to to. Ona je i bila to.
“Kako se to dogodilo?” pitao se.
Sve više je počeo razmišljati na način da su sve žene takve, ako je Huanita koja je u početku bila predivna i puna razumijevanja, uspjela iz njihove veze napraviti košmar, s bilo kojom drugom ženom bilo bi još gore.
To je bilo ono što ga je odbijalo od veze, ali i ono što ga je zadržavalo u takvom odnosu. Vjerovanje da će mu s bilo kojom drugom biti još gore i nemogućnost razumijevanja što se događa s Huanitom, činili su da svaki put iznova pada u svoju zamku. I s vremenom se događalo to da bi uvijek tijekom svađe sve brže došao do zaključka da on to više ne može, dok bi istovremeno, kad bi se emocije umirile, sve lakše zaključio da nema drugog izbora ako želi jednog dana obitelj.
Huanitina prošlost, odnosno neadekvatno integrirane situacije traume i boli u prošlosti, učinile su je takvom kakva je danas – nesigurna, smanjenog samopouzdanja, puna nepovjerenja u odnosima s ljudima koje voli, anksiozne strukture ličnosti s izraženim obrambenim mehanizmima projekcije i pasivne agresije uz povremena regresivna ponašanja.
Obrambeni mehanizmi jesu ovdje da štite osobu, no ako ih ne osvijestimo ulazimo u opasan rizik gubitka bliskih osoba koje ne razumiju što se događa, a uviđaju da osoba na neki način pati i da nije potpuno iskrena.
Huanita nije imala adekvatnu podršku od roditelja kao dijete, što joj je otežavalo zdrav emocionalni razvoj. Svaki puta kad bi sama nešto odlučila, roditelji je u tome nisu podržali, već su joj dali svoje argumente kojima je ona kao dijete vjerovala, zbog čega je s vremenom gubila samopouzdanje te je sve manje nalazila podršku u samoj sebi.
Ono što ju je posebice obilježilo, bilo je neprimjereno ponašanje vršnjaka iz razreda, što je svojevrsna trauma i kao takva se treba tretirati. Sve svoje želje i iskonske potrebe Huanita je potisnula i zapravo je živjela život koji je bio očekivan i prigodan, a ne onakav život kakav bi njoj pružao ispunjenje i sreću.
Uzevši sve to u obzir, Huanita je imala malo šanse biti u sretnoj ljubavnoj vezi, jer tako puna nerazumijevanja prema svojem psihičkom stanju i emocijama, zapravo je razvila samouništavajući mehanizam koji može održavati samo druga osoba slične patologije.
Ovdje ću za ovaj period završiti priču o Huaniti i Salvadoru.
Sam završetak, odnosno njihovo ostajanje u vezi u ovom trenutku nije niti toliko bitno. Bitno je da sam vam približila pozadinu neadekvatnih ljubavnih odnosa, jer često nismo sposobni uvidjeti naše pogreške i naše boli, već smo fokusirani na drugu osobu i pokušavamo promijeniti nju na sve moguće načine. Nismo niti svjesni da kad bi radili na sebi da bi dobili dvostruko – osobno zadovoljstvo kao prvo, ali i drugačiji odnos jer tad više ne bismo imali iste obrasce s kojima se uhvatimo u beskonačne rasprave, već partnera dočekamo s drugačijim razmišljanjem na koje on neminovno drugačije reagira. To može biti tragično za odnos u smislu prekida, ali može biti i veoma oslobađajuće i zdravo.
Ukoliko i sami imate poteškoća u ljubavnom odnosu i niste sigurni kako ih riješiti, od kud krenuti i treba li uopće krenuti ili odnos okončati – ovdje sam za usmjerenja i savjete. No, nemojte očekivati gotova rješenja. Do njih dolazite sami, a ja, odnosno psiholog služi samo kao refleksija vaših emocija do kojih iz nekog razloga, niste sposobni doći sami u ovom trenutku.
Budite mi dobro, od sljedećeg tjedna krećem s nekim novim tematikama 😀
Za sve informacije i upite možete se javiti u inbox ili na mail 🙂
psiholog@monikabombelles.com