evo nas natrag u svakodnevici, nešto više od dva mjeseca nakon karantene prouzročene COVID-19. U početku karantene prevladavali su strah od neizvjesnosti i gubitka kontrole, zabrinutost do kad će trajati, kako će utjecati na posao i što nas čeka nakon karantene.
Mnogi su ostali bez posla, ili im se smanjio obujam posla, no polako se stvari “vraćaju u normalu”. Ovo vraćanje u normalu je pod navodnicima jer sadašnje normalno nije isto normalno od prije, nemamo iste kriterije za normalno od prije i sada, nakon korone. Htjeli si mi priznati ili ne, pandemija je utjecala na svakoga od nas i svatko od nas je na neki način drugačiji nego što je bio prije tri mjeseca (fun fact – u psihološkom smislu pandemija spada pod kataklizmičke stresore, s obzirom na to da djeluju na cjelokupnu populaciju, u ovom slučaju cjelokupno čovječanstvo).
Ono što smo mogli naučiti iz karantene i ove pandemije je:
- Tko su ljudi s kojima živimo.
- Ništa nije sigurno i toliko pod kontrolom kao što smo mislili. Zemlja je živi organizam koji ima svoj tempo, svoja pravila, svoje potrebe i mi ljudi, koliko god snažni i sebični bili ne možemo igrati Monopoly s planetom, jer ćemo izgubiti.
- No, ono najvažnije za nas što smo mogli naučiti je tko smo mi i koje su naše potrebe i želje (zapravo mislim da je najvažnije što smo mogli naučiti ovo pod stavkom dva, jer ako nas nema je GAME OVER i ništa više od učenja, ali gledajmo sad sa sebične strane). Mnogi su po prvi puta u životu mogli osjetiti kako je to probuditi se u četvrtak u 8 ujutro i ne otići na posao. Mnogi su po prvi puta u životu doživjeli da imaju pet cijelih dana u tjednu, samo za sebe (i obitelj). Mnogi su po prvi puta u životu mogli doživjeti kako je to organizirati dane baš onako kako njima odgovara te istovremeno ne financijski propasti. Organizirati si dan da odradiš dio bilo kakvog ‘nazovi to’ posla, ali posla koji voliš i želiš raditi, a uz to da imaš vremena za obitelj, ali i vremena za sebe. I što je najvažnije da si odmoran u cijelom tom danu!
Već tijekom trajanja karantene, kako je vrijeme prolazilo i kako sam razgovarala s prijateljima i kolegama, uviđala sam da se nešto drugačije počelo događati s ljudima.
Osjetili su ono što nam je sustav sustavno pokušao izbiti iz glave, od kad kreneš na faks, od kad krenu veće obaveze i prva radna mjesta – osjetili su SLOBODU. Odnosno, osvijestili su (smo) koliko smo duboko u sistemu koji bi dramatično mogli nazvati “ropstvo”, jer sorry, ako ja ne mogu nekad, ikad od dana kad sam krenula raditi pa do umirovljenja, u četvrtak ujutro otići na kavu ili na plac – ja nisam slobodna osoba.
Neki ljudi su spremni platiti tu cijenu. I to je u redu. U objašnjenje zašto su to spremni neću se upuštati u ovom članku.
No, nekima je to veoma pokrenulo kotačiće u glavi i otvorilo cijelo novo poglavlje za koje nisu ni znali da postoji u njihovoj knjizi života.
I pitanje je sad – što nakon korone? Što nakon karantene?
Vratiti se u svoj “stari”, “normalni” tempo i prihvatiti da još godinama nećeš biti slobodan iako znaš da ti sloboda liječi dušu i da si psihički zdrav u takvim okolnostima? Ili reći sistemu “.uck off, život je samo jedan i ja želim biti sretna i slobodna osoba!”?
Spomenula sam psihičko zdravlje, jer znam da su neki zaista bili psihički bolje u tom periodu (naravno, oni kojima nije bila upitna egzistencija), a karantena im je došla k’o budali šamar u osvještavanju toga da nemaju problema sa srcem, preznojavanjem, drhtavicom, glavoboljom i slično, nego da su kronično u stresu zbog posla i tempa kojim “moraju” živjeti.
Ako vi niste ti sretnici koji su uspjeli povezati svoje bolje psihofizičko stanje s imanjem slobode tijekom karantene, pozivam vas da sad razmislite o tome. Isto tako, pozivam vas da razmislite koliko je onda zapravo zaista bitno to mentalno zdravlje i mentalna higijena o kojoj redovito “pilim”? Možda ipak malo i jeste bitno ako vam reduciranjem stresa nestaju fizički simptomi te se generalno osjećate zdravo i poletno..
Znam da je dug i trnovit put do osvještavanja važnosti mentalnog zdravlja i da možda još svijet nije spreman za to, ali duboko vjerujem da su pojedinci itekako spremni. Vjerujem i znam, jer sve i jedan klijent s kojim sam privatno radila je tijekom tretmana to osvijestio, iako su većinom došli s predrasudama, skepsom i kao zadnjom slamkom spasa – zadnjom opcijom koju još nisu probali da si pomognu.
Znam da su mnogi tijekom karantene ostali bez posla i to je tragično i mogu suosjećati s tim. No, u ovom članku ne pišem o tome. Ovdje se radi o ljudima koji su bili dobro, koji su bili BOLJE za vrijeme trajanja karantene, a kojima zbog povratka na posao (odnosno neimanja slobode), prijeti isti stres, ista psihička bol i težina kao što su osjećali prije karantene. Jasno da većini situacija nije posložena idealno da bi sad mogli pustiti stari posao preko noći i postati slobodni (na koje god to načine nekome značilo). Sve je to jasno. No, hajdemo iskoristiti ovu situaciju i uzeti iz nje najbolje za sebe. Zaista naučiti nešto iz toga za sebe. Jer, šteta bi bila ne iskoristiti priliku za učenje.
Stoga vas i za kraj još jednom pozivam, razmislite što ste vi naučili iz ove situacije i kako to znanje možete iskoristiti za osobno (a možda i globalno) bolje sutra?
P.S. U skladu s temom stresa i otpornosti na stres te povezanosti s anksioznošću govorit ću više u sljedećem video podcastu koji će izaći u srijedu na mom YouTube kanalu. Uz to, pripremit ću za vas upitnik otpornosti na stres da možete sami uvidjeti i kvantitativno izračunati u kojem ste stupnju rizika za razvoj anksioznosti.
Čuvajte se, book !